Bugarska
Република България | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Geslo Съединението прави силата (Saedinenieto pravi silata) (bugarski: "U jedinstvu je snaga") | |||||
| Himna Mila Rodino | |||||
 | |||||
| Glavni grad | Sofija | ||||
| Službeni jezik | bugarski | ||||
| Državni vrh | |||||
| - Predsjednik | Rosen Plevneliev | ||||
| - Predsjednik Vlade | Bojko Borisov | ||||
| Neovisnost | 681. (osnovao ju Asparuh) 22. rujna 1908. (osamostaljenje od Osmanskog Carstva) | ||||
| Površina | 102. po veličini | ||||
| - ukupno | 110.910 km2 | ||||
| - % vode | 0,3 % | ||||
| Stanovništvo | 91. po veličini | ||||
| - ukupno (2003) | 7.364.570 [1] | ||||
| - gustoća | 69/km2 | ||||
| BDP (PKM) | procjena 2012. | ||||
| - ukupno | 103.705 milijardi $ (68.) | ||||
| - po stanovniku | 15 933 $ (64.) | ||||
| Valuta | bugarski lev (100 stotinki) | ||||
| Pozivni broj | +359 | ||||
| Vremenska zona | UTC +2 UTC +3 ljeti | ||||
| Internetski nastavak | .bg | ||||
Bugarska (bug. България (Bălgarija)) država je u jugoistočnoj Europi. Glavni grad joj je Sofija. Graniči s Grčkomna jugu, Turskom na jugoistoku, Srbijom na zapadu, Makedonijom na jugozapadu i Rumunjskom na sjeveru. Naistoku izlazi na Crno more. Od 2004. godine članica je NATO saveza, a od 2007. i Europske unije.
Sadržaj
[sakrij]- 1 Povijest Bugarske
- 1.1 Do 14. stoljeća
- 1.2 Pod turskom vlašću
- 1.3 Nacionalni preporod i borba za neovisnost
- 1.4 Neovisna Bugarska
- 1.5 Bugarska u Balkanskim ratovima
- 1.6 Bugarska u Prvom svjetskom ratu
- 1.7 Bugarska u međuratnom razdoblju
- 1.8 Bugarska u Drugom svjetskom ratu
- 1.9 Komunistička Bugarska
- 1.10 Demokratska Bugarska
- 2 Zemljopis
- 3 Stanovništvo
- 4 Gospodarstvo Bugarske
- 5 Administrativna podjela
- 6 Vanjske poveznice
- 7 Izvori
Povijest Bugarske[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest BugarskeDo 14. stoljeća[uredi VE | uredi]
-TsarSimeon-byTodorBozhinov.png)
Bugari se pokrštavaju za cara Borisa (9. stoljeće). Njegov sin Simeon (893.-927.) uspješno ratuje protiv Bizanta i proširuje državu te uzima carski naslov. Za njegovih nasljednika Bugarska slabi pred napadima Pečenega, Mađara i Bizanta.
Od 971. god. Bugarska priznaje bizantsku vlast, a privremeno se oslobađa za Zapadnobugarskog carstva(Makedonsko carstvo, 976.-1018.) koja je svoj vrhunac dosegla za vladavine cara Samuila. Nakon poraza i smrti njegovog nećaka Vladislava Bizant je pobjednički ušao u Ohrid i srušio tj. ugušio ustanak Komitopula.
Bugarska se ponovo osamostaljuje za braće Petra i Asena (1186.) i kratkotrajan uspon postiže za cara Ivana Asena II. (1218.-1241.).
U idućim stoljećima Bugarsku slabe unutarnje borbe i vanjski neprijatelji (Mađari, Bizant i Turci). God. 1393.bugarsku državu srušio je sultan Bajazid I.
Pod turskom vlašću[uredi VE | uredi]
Teritorij današnje Bugarske za turske vladavine je administrativno potpadao pod Rumelijski beglebegluk sa sjedištem u Sofiji. Represivna turska vladavina i sve jači pritisak na porobljenog bugarskog seljaka dovde do više ustanaka koji su ugušeni u krvi (1598., 1686., 1737.-38.). Turske odmazde dovode do velikog iseljavanja pučanstva u Rumunjsku, Rusiju i Srbiju.
Nacionalni preporod i borba za neovisnost[uredi VE | uredi]
S bugarskim narodnim preporodom (19. st.) jača i protuturski pokret povezan sa seljačkim ustancima koji zbog pojačanog iskorištavanja seljaštva izbijaju diljem Bugarske (1835., 1837., 1841. i 1850.). Kao prvaci bugarskog oslobodilačkog pokreta ističu se Georgi Rakovski, Lj. Karavelov, Vasil Levski i Hristo Botev.
Neovisna Bugarska[uredi VE | uredi]
Nakon pobjeda rusko-rumunjskih snaga nad turcima u Bugarskoj (Opsada Plevena, Bitka za Šipka prolaz i Bitka za Plovdiv), Sanstefanskim mirom (1878.) stvorena je velika Bugarska, koja je obuhvaćala i dijelove istočne Srbije, Albanijei Makedoniju. Granice su iste godine revidirane odlukama Berlinskog kongresa; od područja između Dunava i Balkana ustrojena je Kneževina Bugarska, a južno od Balkana autonomna pokrajina Istočna Rumelija.
Bugarska u Balkanskim ratovima[uredi VE | uredi]
God. 1908. Bugarska je proglašena neovisnom carevinom. U vojnom savezu sa Srbijom, Crnom Gorom i Grčkomsudjeluje u I. balkanskom ratu (1912.-1913.) protiv Turske. U II. balkanskom ratu (1913.) vođenom zbog Makedonije, poražena je od svojih bivših saveznika (kojima se priključila i Turska). Mirom u Bukureštu 1913. god. Srbija i Grčka podijelile su Makedoniju, Rumunjska je dobila Dobrudžu, a Turska Erdine.
Bugarska u Prvom svjetskom ratu[uredi VE | uredi]
Bugarska je u Prvom svjetskom ratu bila na strani Centralnih sila i borila se protiv Antante zajedno s Njemačkom, Austro-Ugarskom i Osmanskim Carstvom.
Bugarska u međuratnom razdoblju[uredi VE | uredi]
Vojnim udarom 1923. god. oborena je vlada A. Stambolijskog i zavedena je diktatura. Za vlade K. Georgijeva (uz podršku cara Borisa, 1934.-1935.) zabranjene su sve političke stranke i uveden je represivni režim. Sporazumom uKrajovi (1940.) Bugarska stječe južnu Dobrudžu.
Bugarska u Drugom svjetskom ratu[uredi VE | uredi]
God. 1941. Bugarska se priključuje Trojnom paktu sila Osovine i dopušta njemačkoj vojsci prolaz kroz zemlju prilikom njezina napada na Kraljevinu Jugoslaviju i Grčku te zaposjeda dijelove Vardarske i Egejske Makedonije i dio Tracije.
God. 1944. SSSR objavljuje rat Bugarskoj, a u narodnom ustanku iste godine (9. rujna) oborena je monarhija i ustrojena je vlada Domovinske fronte (Otečestveni front) K. Georgijeva (1944.-46.). Već u listopadu 1944. god. Bugarska stupa u rat na strani Saveznika. Domovinska fronta pobjeđuje i na parlamentarnim izborima1945. god.
Komunistička Bugarska[uredi VE | uredi]
God. 1946. Bugarska je proglašena republikom, a prvi predsjednik je postao Georgi Dimitrov. Pariškim ugovorom (1947.) Bugarskoj su priznate granice od siječnja 1941. god. Bugarska započinje graditi socijalistički sustav po uzoru na SSSR i od 1955. god. postaje članicom Varšavskog pakta.
Za vlade V. Kolarova (1949.-1950.) i Vulka Červenkova (1950.-56.) pojačan je staljinistički teror. Politika vezanja za SSSR posebno je naglašena u vrijeme Todora Živkova, koji je od 1956. bio prvi sekretar CK KPB, a od 1962. god. predsjednik vlade, da bi 1971. god. postao predsjednik Državnog vijeća (sve do 1989. god.). Bugarska je svoju odanost SSSR-u demonstrirala i sudjelovanjem u invaziji Čehoslovačke 1968. god.
God. 1989. uspostavljeno je višestranačje, a na izborima 1990. god. većinu dobiva Socijalistička stranka (bivši KPB), te za predsjednika biva izabran Ž. Želev.
Demokratska Bugarska[uredi VE | uredi]
Na izborima 1991. god. pobjeđuje Savez demokršćanskih snaga, a na predsjedničkim izborima 1996. god. kandidat udružene oporbe Petar Stojanov.
Na izborima 2001. god. pobjeđuje Stranka Simeona II. (NDSV) i premijerom postaje sin cara Borisa III., Simeon Sakskoburggotski (bugarski za: Saxe-Coburg-Gotha) koji svojom izrazito prozapadnjačkom politikom priključuje Bugarsku NATO-u 2004., te naposljetku i Europskoj Uniji 2007. god.
Od 2002. god. predsjednik Bugarske je G. Parvanov. Ekonomske prilike u zemlji se popravljaju, no ekonomski rast je spor a nezaposlenost i emigracija izraziti. Također, napredak u borbi protiv korupcije, organiziranog kriminala, borbe za bolje obrazovanje i zdravstvo su ograničeni.
Nakon višemjesečnih pregovora, nakon parlamentarnih izbora 2005. god., tri potpuno suprotne stranke (BSP, NDSV i MRF) su stvorile koaliciju i imenovale vladu. Vlada pokušava ostvariti reforme koje su potrebne nakon priključenja Europskoj Uniji (2007.), ali glavni problem su joj neučinkovita administracija i korupcija.
Zemljopis[uredi VE | uredi]
Bugarska se nalazi na važnom prometnom pravcu koji dolinom rijeke Marice povezuje srednju Europu s Malom Azijom i Bliskim istokom.
Prometno značenje ima i granična rijeka Dunav kojom se izvoze poljoprivredne sirovine, a važna je i za dobivanje energije.
Reljefno je Bugarska raznolik prostor. Okosnicu čini Marica sa svojom dolinom (Tračka). To su obradive površine na kojima, uz maritimne klimatske utjecaje s Egejskog mora, uspijevaju različite kulture (duhan, pamuk, povrće, riža, vinova loza, žitarice).
Južnije su stari Rodopi, bogati ugljenom i obojenim metalima. Osim rudarstva, stanovništvo se ovdje bavi i šumarstvom iovčarstvom. Sjeverno od Marice nalazi se Stara planina ili Balkan koja je, suprotno nazivu, mladog, tercijarnog postanka. U brojnim zaštićenim kotlinama poznata je proizvodnja ruža i ružinog ulja koje se koristi u kozmetičkoj industriji.
Između Balkana i Dunava zaravnjena je Bugarska ploča. Na lesnim naslagama nastalo je plodno tlo gdje se uz umjerenu klimu razvila raznovrsna poljoprivredna proizvodnja.
U većim su gradovima industrijska postrojenja u kojima radi najveći dio bugarskog stanovništva. To su Plovdiv na Marici, Rusena Dunavu, Varna i Burgas na crnomorskoj obali. Glavni grad Sofija (1,2 mil.st.) smješten je na prometnom pravcu koji iz Srednje Europe vodi na Bliski istok.
Stanovništvo[uredi VE | uredi]
Prema popisu stanovništva iz 2001. Bugarska je imala 7.932.984 stanovnika. Broj stanovnika se smanjuje zbog niskognataliteta i iseljavanja, tako da je Bugarska prije 26 godina, 1975., imala veći broj stanovnika. (8.729.666 prema popisu).
Prema vjeroispovijesti većina stanovništva je pravoslavne vjere, točnije, većina stanovništva su bili pripadnici Bugarske pravoslavne crkve.
Etnički sastav je bio sljedeći:
Etničke grupe[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe BugarskeGospodarstvo Bugarske[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo BugarskeAdministrativna podjela[uredi VE | uredi]
Od 1999. godine Bugarska je podijeljena na 28 provincija ili oblasti. Od 1987. do1999. godine bila je podijeljena na devet oblasti. Oblasti su dobile imena po glavnim i najvećim gradovima na svom teritoriju.
Sadašnje (2009.) oblasti Bugarske su:
Nema komentara :
Objavi komentar