OGORČENJE Borci su gladni, a funkcioneri faraoni!

Hiljade demobilisanih boraca Armije RBiH nakon završetka agresije na našu zemlju ostale su prepuštene same sebi, vladajuće strukture davno su se prestale brinuti o životima ovih ljudi iako su svoje zdravlje, živce, a mnogi od njih i dijelove tijela ostavili na ratištima širom BiH! Mnogi od njih najavljuju i svoje učešće u obilježavanju 7. februara, koji mnogi smatraju danom narodne pobune.

Prijete deložacije

Više od 40 posto njih boluje od postratnog sindroma, a istraživanja pokazuju da se više od 2.000 demobilisanih boraca od 1996. godine do danas ubilo. Motala se, kako priznaje, ta misao i po glavi Hajrudina Osmančevića, demobilisanog borca iz Sarajeva.

- Mi smo niko i ništa. Postali smo dosadni ljudima, ispada da se samo nešto žalimo, zahtijevamo, tražimo. Nemamo se više kome ni obratiti. Resornom federalnom ministru, kada vidi demobilisanog borca, diže se kosa na glavi. Ja živim u vojnom stanu. Ali, svakog mjeseca dođu nekakvi inspektori da me deložiraju. Objašnjavam, molim i tako, evo, tri godine se borim s njima - kaže Osmančević.  

Da je demobilisanim borcima odavno dozlogrdilo, pokazao je prošlogodišnji postupak Suada Ibrahimovića, kapetana Armije RBiH, kada je ispred zgrade Predsjedništva BiH, salutirajući, vratio činove Bakiru Izetbegoviću, bošnjačkom članu Predsjedništva BiH. - Ni tada se nije udostojio da me primi u svoj kabinet da vratim te činove. Ostavio sam ih ispred, na zid. To su sve pokazatelji koliko smo mi, borci, bitni političkim elitama. Poslije agresije, nikada nisam dobio stalno zaposlenje, jer nisam imao 5.000 KM da platim radno mjesto - priča Ibrahimović.