Italija je država na jugu Europe. Sastoji se od poluotoka i dva velika otoka na Sredozemnom moru, Sicilije iSardinije.
Jedina kopnena granica joj se nalazi na sjeveru, na Alpama, gdje graniči s Francuskom u zapadnom dijelu,Švicarskom na sjeverozapadnom dijelu, Austrijom na sjevernom dijelu, te Slovenijom na sjeveroistočnom Dijelu. Uz kopnene granice ima i morsku granicu s Hrvatskom.
Neovisne države San Marino i Vatikan nalaze se potpuno okružene državnim područjem Talijanske Republike.
Stari hrvatski izvori ju zovu i Talijanska.[2]
Sadržaj
[sakrij]Povijest[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Italije
Talijani su potomci starih plemena koja su se još početkom prvog tisućljeća pr. Kr. nastanila u krajevima između Alpa, i po cijelom Apeninskom poluotoku i Siciliji. Ovi narodi bijahu različitog porijekla. Najstariji su svakako biliLiguri i Iliri, koje su talijanski preci potisnuli potkraj 2. i početkom prvog tisućljeća pr. Kr. Negdje u 8. stoljeću pr. Kr.između rijeke Arno i Tiber nastanili su se i Etruščani, koji su se u 7. stoljeću pr. Kr. proširili sve do rijeke Pada iKorzike. Bijahu u tim krajevima nastanjeni još mnogi narodi. Tako su u područjima oko današnje Venecije živjeliVeneti, tako da se danas talijanska regija u kojoj je smještan ovaj grad zove Veneto jer ona odgovara povijesnom području na kom je živjelo ovo pleme, a niže na poluotoku Mesapi (Messapii) i Japigi (Iapyges) u Apuliji. Na Siciliji su živjeli Sikulci, Sikani (Sikanci) i Elimi.
Sabinjani (Sabini) i Latini živjeli su u Laciju (Lazio) zajedno sa Faliscima, Ekvima (Aequi), Hernicima i Ausonima. UAbruzzima bijahu Vestini, Paeligni i Marsi.
Frentani, Picenti i Marrucini naseljavali su središnju obalu Jadrana. Samniti i Lucani življaše u Moliseu i Basilicati. Sva su ova plemena utjecala na stvaranje kasnijih Talijana. Jezgru nove nacije svakako su dali oni narodi i plemena po kojima su Talijani dobili ime, zvali su se Italici ili Itali. Italici nisu bili jedno pleme, bijahu podijeljeni na 4 glavna plemena, to su: Latini, Falisci, Osci i Umbri ili Umbrijci. Ovo bijahu vrijedni ljudi koji su živjeli od poljodjelstva i uzgoja stoke. Širenjem moći Rima (Roma) negdje od 5. stoljeća pr. Kr. italska plemena ušla su u sklop Rimske Republike i postali mu saveznici. Dobili su rimsko građansko pravo nakon savezničkog rata koji se vodio od 90. do89. pr. Kr.
Italija je 1957. godine bila jedna od utemeljiteljica Europske unije. To joj je uvelike pridonijelo u gospodarskom i političkom smislu. Postala je jedna od vodećih zemalja svijeta i pripada u skupinu G8.
Prapovijesna nalazišta se mogu naći na više mjesta, posebno u regijama Laciju, Toskani, Umbriji i Basilicati.
U starom vijeku, Grci su u južnoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladaliEtruščani. Rim je postao sjedište Rimskog Carstva, koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.
Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse, koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-državice ili područja pod tuđinskom vlašću do 17. ožujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udružio u jednu kraljevinu. Grad Rim se pridružio tek 20. rujna 1870., što je konačni nadnevak ujedinjenja Italije.
Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju. Od tada do današnjih dana jedina stvarna opasnost po tada stvoren ustavni poredak je bioBorgheseov puč iz prosinca 1970. godine.
Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske unije.
Politika[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Politika Italije
Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati) i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu), koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).
Predsjednik republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika. Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik).
Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.
Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sustav. Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno. Zastupnički dom ima 630 zastupnika. Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama. Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka. Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.
Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima. Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon 2. svjetskog rata.
Zemljopis[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Italije
Najveći dio Italije čini Apeninski poluotok, najveći poluotok u Sredozemnom moru, gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora, a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.
Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa, koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka, koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita. Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.
Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4.810 m, a viši su vrhovi još i Monte Rosa (4.637 m) i Monte Cervino (4.476 m - nje.: Matterhorn). Italija ima tri slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja, najveći aktivni u Europi Etna (3.550 m) na Siciliji i Stromboli (924 m) na obližnjem istoimenom otočiću.
Regije[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Regije Italije
Italija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (*):
- 1) Abruzzo
- 2) Valle d'Aosta*
- 3) Apulija (Puglia)
- 4) Basilicata
- 5) Kalabrija (Calabria)
- 6) Kampanija (Campania)
- 7) Emilia-Romagna
- 8) Furlanija-Julijska krajina* (Friuli-Venezia Giulia)
- 9) Lacij (Lazio)
- 10) Ligurija (Liguria)
- 11) Lombardija (Lombardia)
- 12) Marke (Marche)
- 13) Molise
- 14) Pijemont (Piemonte)
- 15) Sardinija* (Sardegna)
- 16) Sicilija* (Sicilia)
- 17) Trentino-Južni Tirol* (Trentino-Alto Adige)
- 18) Toskana (Toscana)
- 19) Umbrija (Umbria)
- 20) Veneto
Regije se dalje dijele na pokrajine.
Gradovi - vidi Dodatak: Popis gradova u Italiji.
Gospodarstvo[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Italije
Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Kapitalističkaekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne tvrtke, i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoeuropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).
Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba. Tijekom zadnjeg desetljeća, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetarne uvjete Europe, snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.
Italija gospodarski zaostaje za glavnim europskim partnerima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme, kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sustav preskup zbog usporavanja gospodarstva i loših odnosa sa sindikatima.
Stanovništvo[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Italije
U 150 godina ujedinjene Italije stanovništvo je utrostručeno. Na prvom popisu stanovništva 1861. bilo je oko 22 milijuna Talijana. Između popisa stanovništva 2001. i 2011. broj stanovnika s prebivalištem u Italiji povećao se za 2.468.900 osoba (+4,3%) na ukupno 59.464.644 stanovnika. Od toga je 28.750.942 muškaraca (48%) i 30.713.702 žena (52%). Povećanja stanovništva ne bi bilo da se broj stranaca s prebivalištem u Italiji nije u tih 10 godina povećao sa 1.334.889 (2,34%) na 3.769.518 (6,34%). Povećao se i broj obitelji, sa 21.810.676 na 24.512.012, a prosječan broj njihovih članova smanjio se sa . 2,6 na 2,4. Od popisanih stanovnika 46% je na Sjeveru, 19% u Centru, a 35% na Jugu i na otocima.
Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika. Peta je u Europi po gustoći stanovništva (197 stanovnika po četvornom kilometru). Nema velike manjine, a najveća je austrijska manjina u Južnom Tirolu (1991.: 287,503 Austrijanaca i 116,914 Talijana), te slovenska manjina oko Trsta.
Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su:
- francuska manjina u regiji Valle d'Aosta;
- Sardinski jezici na Sardiniji);
- ladinski jezik u Dolomitima;
- furlanski u regiji Friuli-Venezia Giulia, što su sve romanski jezici.
Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su:
- hrvatski u tri sela u regiji Molise;
- okcitanski jezik u južnim dolinama Piemontea;
- katalonski u gradu Alghero na Sardiniji;
- albanski u selima regije Calabria i na Siciliji;
- stari grčki dijalekti u selima regije Calabria.
Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice, kao i sve veće useljeničke zajednicepravoslavnih kršćana (ponajviše Rumunja, te muslimana).
Kultura[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Kultura Italije
Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Koloseum u Rimu, a poznata je i po dobroj hrani (pizza,špageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.
Italija je začela europsku renesansu tijekom 14. i 15. stoljeća. Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dantei Petrarca, pisci Boccaccio, Casanova, Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo Buonarroti, arhitekti Bernini ,Palladio,Donatello,skladatelji Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filozof Giordano Bruno, fizičar Alessandro Volta,Galileo Galilei,filmski redatelji Antonioni i Fellini.
Najznačajniji talijanski književnici 20. st.:
- Italo Svevo
- Luigi Pirandello
- Guido Gozzano
- Filippo Tommaso Marinetti
- Aldo Palazzeschi
- Dino Campana
- Umberto Saba
- Giuseppe Ungaretti
- Eugenio Montale
- Salvatore Quasimodo
- Margherita Guidacci
- Bartolo Cattafi
- Maria Luisa Spaziani
- Alberto Moravia
- Giuseppe Tomasi di Lampedusa
- Alberto Savinio
- Carlo Emilio Gadda
- Dino Buzzati
- Tommaso Landolfi
- Carlo Levi
- Cesare Pavese
- Elio Vittorini
- Pier Paolo Pasolini
- Primo Levi
- Leonardo Sciascia
- Italo Calvino
- Umberto Eco
- Pier Vittorio Tondelli
- Aldo Busi
Državni praznici (neradni dani)[uredi VE | uredi]
| datum | hrvatski naziv | lokalni naziv | napomene |
|---|---|---|---|
| 1. siječnja | Nova godina | Capodanno | |
| 6. siječnja | Sveta tri kralja | Epifania | |
| dan nakon Uskrsa | Uskrsni ponedjeljak | Lunedì di Pasqua | |
| 25. travnja | Dan oslobođenja | Anniversario della Liberazione | od 1945. |
| 1. svibnja | Praznik rada | Festa del Lavoro | |
| 2. lipnja | Praznik Republike | Festa della Repubblica | od 1946. |
| 15. kolovoza | Velika Gospa | Assunzione | |
| 1. studenog | Svi sveti | Tutti i Santi | |
| 8. prosinca | Bezgrešno začeće | Immacolata | |
| 25. prosinca | Božić | Natale | |
| 26. prosinca | Sveti Stjepan | Santo Stefano | |
| 31. prosinca | Silvestrovo | San Silvestro |
Nema komentara :
Objavi komentar